Screenshot 2026-03-13 151152

Prevarila Fata Muju i priznala mu. Sav snužden, Mujo je upita:

– Pa, dobro, Fato, zar ti ja nisam bio dobar? Sve sam ti ugađao…

Fata odgovori:

– Mujo, vjeruj, desilo se sasvim slučajno.

On je zbunjeno pogleda i upita:

– Kako slučajno?

Fata krene objašnjavati:

– Bio mrak, ja legla da spavam. On ušao na kapiju – isto kao ti. Ušao u kuću – isto kao ti. Ušao u sobu – isto kao ti. Legao pored mene – baš kao ti. Sredio me ama isto kao ti. E, kad je rekao da će još jednom, tek sam onda shvatila da to nisi ti.

BONUS PRIČA: “Sličnost”

Mujo je nekoliko trenutaka sjedio u tišini, gledajući u sto kao da pokušava složiti sve kockice u glavi. Fata je stajala nasuprot njega, uvjerena da je dala sasvim logično objašnjenje.

– Dobro… – reče Mujo polako – znači sve je bilo isto kao sa mnom?

– Ama baš sve – odgovori Fata. – Mrak, tišina, koraci, sve identično.

Mujo se malo zamisli, pa je pogleda.

– I ti ništa nisi primijetila?

– Nisam, Mujo. Kažem ti, mrak bio.

Mujo klimne glavom, pa duboko uzdahne.

– Dobro… a reci mi samo jedno.

– Šta?

– Je li bar zatvorio kapiju kad je izlazio?

Fata slegnu ramenima.

– Ne znam, nisam gledala.

Mujo ustade, ode do prozora i pogleda prema dvorištu.

– E vidiš, Fato – reče ozbiljno – tu se već vidi razlika.

– Kakva razlika?

Mujo se okrene i kaže:

– Ja uvijek zatvorim kapiju. Red mora postojati.

Fata ga pogleda, a onda oboje prasnuše u smijeh.

I tako je Mujo shvatio da ponekad u životu nije najveći problem ono što se desi, nego to što ljudi poslije pokušavaju objasniti stvari koje se teško mogu objasniti.