image_2026-03-16_134135161

Došo Mujo u zavod za zapošljavanje i na šalteru ga tip pita:

-“Ime i prezime.”

-“Mujo Mujić.”

-“Kada ste rođeni?”

-“19.08.1982. godine u Bosni.”

-“Jeste li oženjeni?”

-“Da, za ženu.”

-“Pa znam da si za ženu, jeste vidjeli ikad nekog ko je oženjen za muškarca?”

-“Pa jesam!”

-“Pa koga?!”

-“Pa, evo na primjer, moja sestra je…”

BONUS PRIČA: “Razgovor na šalteru”

Kad je Mujo izgovorio posljednju rečenicu, službenik na šalteru je na trenutak zastao s olovkom u zraku.

– Kako misliš… tvoja sestra? – upita zbunjeno.

Mujo slegnu ramenima kao da je rekao nešto sasvim normalno.

– Pa lijepo. Udala se prije par godina.

Službenik ga pogleda još zbunjenije.

– Dobro… i?

Mujo se nasloni na pult i nastavi objašnjavati:

– I svi u familiji kažu da je njen muž pravi sretnik.

– Zašto? – upita službenik.

Mujo se nasmije i kaže:

– Zato što je moj otac godinama govorio: “Ko god oženi ovu našu, mora biti baš hrabar čovjek!”

Službenik se nasmije, pa nastavi popunjavati formular.

– Dobro, Mujo… reci mi još samo jedno: kakav posao tražiš?

Mujo se malo zamisli.

– Ma bilo kakav… samo da nema puno papirologije.

Službenik pogleda formular pun pogrešno shvaćenih odgovora i nasmije se.

– Onda si, prijatelju, došao na pogrešno mjesto.

Mujo uzdahne i slegne ramenima.

– Eh… izgleda da ću se ipak morati zaposliti kod Hase. Tamo bar niko ne postavlja ovoliko pitanja