POZNATI VODITELJ HITNO OPERISAN! Otkrivena mu teška bolest: “Hemioterapije su došle na naplatu”
Poznati voditelj Dejan Pantelić već dugi niz godina vodi tešku bitku sa ozbiljnom bolešću, koja ga je primorala da se povuče sa malih ekrana i privremeno distancira od profesionalnog života. Prvi znakovi bolesti pojavili su se 2012. godine kada mu je dijagnostikovan tumor na krajnicima. Od tog trenutka uslijedilo je višegodišnje liječenje koje je uključivalo operacije, hemoterapije i zračenja, a koje su, kako je sam istakao, na kraju došle na naplatu i ostavile ozbiljne posljedice na njegov organizam.
Prije dvije godine, u martu, Dejan je morao hitno da bude hospitalizovan zbog pucanja slijepog crijeva. Operacija je bila neophodna kako bi mu se spasio život, a sama situacija dodatno je opteretila njegovo tijelo koje je već bilo iscrpljeno dugotrajnom terapijom. Svoj odlazak sa mjesta voditelja javnosti je objavio putem društvenih mreža, zahvalivši kolegama na podršci i izražavajući izvinjenje gledateljima zbog promuklog glasa koji je rezultat dugotrajnog liječenja i fizičkog opterećenja:
“Hvala kolegama koji imaju dobre telefone i filtere, pa ispadnem manje ‘polovan’. Izvinjavam se gledaocima na promuklom glasu. Došla su na naplatu sva ona zračenja, hemioterapije, operacije… Trudiću se da u narednom periodu pronađem adekvatno mjesto iza kamera. Hvala što brinete.”
Dejan je u više navrata otvoreno govorio o svojim unutrašnjim borbama dok je prolazio kroz sve zdravstvene izazove. Tijekom tih teških trenutaka, njegova misao stalno je bila fokusirana na porodicu, na svoju djecu koja još nisu doživjela sve ono što je on želio da im pruži. Razmišljao je o svom sinu Vukašinu i kćerki Lani, o trenucima koje nije mogao da im pruži, o putovanjima, igrama i važnim životnim događajima koje je propustio, ali i o svojoj supruzi kojoj nije smio ostaviti težak teret brige:
“U tim trenucima čovjek samo razmišlja o svojoj porodici, o svojoj maloj djeci koju nisam izveo na put. Razmišljao sam o mom Vukašinu, i upravo dok ovo govorim gledam njegovu i Laninu fotografiju koja se nalazi na mom radnom stolu. Prosto nisam naučio Vukašina da igra fudbal i košarku, Lanu nisam odveo pred oltar kod njenog budućeg supruga, iako je mala, to mi je bilo u podsvesti kao neka obaveza.”
Ipak, uprkos svemu, Dejan nije sebi smio dozvoliti predaju. Svjestan je odgovornosti prema porodici i ljubavi koju mu pruža supruga, znao je da mora nastaviti borbu i izdržati sve izazove koje mu je život nametnuo.
“S druge strane, nisam smeo sebi da dozvolim da se predam, jer prosto ne smem da budem sebičan da svojoj supruzi ostavim toliki teret i da se ona brine i žrtvuje za porodicu, a to radi i ovako i onako. To su bile neke stvari koje su mi bile u glavi dok sam prolazio kroz te neprijatne životne izazove.”
Dejanova priča svjedoči o hrabrosti, istrajnosti i snazi volje. Njegovo iskustvo pokazuje koliko je teško balansirati između lične borbe sa bolešću i odgovornosti prema porodici, posebno kada je u pitanju emocionalna podrška i prisustvo u životima djece. On ističe kako su trenutci kada bi se predao bili brojni, ali je ljubav prema porodici i obaveza prema njima bila jača od straha i boli.
Ovaj period u životu Dejana Pantelića također naglašava koliko su nevidljivi tereti bolesti, kao i koliko je važno imati podršku bliskih osoba i zajednice. Njegova borba sa hemoterapijama, zračenjima i operacijama predstavlja primjer kako profesionalni život i lični život često idu ruku pod ruku sa zdravstvenim izazovima.
Njegove riječi i iskustva predstavljaju snažan podsjetnik na to da hrabrost ne znači odsustvo straha ili bola, već sposobnost da se nastavi dalje uprkos svemu, s ljubavlju prema onima koji su nam najbliži.
