4 STVARI K0JE NIKAK0 NE SMIJETE 0PR0STITI 0DRASL0M DJETETU: Zapamtite, nije ono rodilo vas, već vi njega…

Screenshot 2026-02-21 002952

Roditeljstvo je proces koji se ne završava formalnim granicama poput punoljetstva. Naprotiv, ulaskom djeteta u svijet odraslih često nastupaju složenije situacije, emotivno zahtjevnije od onih iz ranijih faza odrastanja. Tada odnos roditelja i djece dobija novu dimenziju, u kojoj se očekuju zrelost, međusobno razumijevanje i, prije svega, poštovanje.

Mnogi roditelji vjeruju da će godine i iskustvo prirodno donijeti dublje uvažavanje, no stvarnost ponekad donosi neočekivane izazove. Odrasla djeca mogu razviti ponašanja koja roditeljima djeluju bolno – od prekomjernih zahtjeva do nedostatka obzira u komunikaciji. Upravo u takvim trenucima postaje ključno razumjeti da ljubav i bliskost ne znače odsustvo granica. Naprotiv, zdravi odnosi počivaju na jasno definisanim pravilima i međusobnom uvažavanju.

Zanimljiva paralela može se povući s načinom na koji ljudi tretiraju stvari za koje vjeruju da su „neuništive“. Kada nešto smatramo izdržljivim, često ga koristimo nemarno, testirajući granice njegove otpornosti. Sličan obrazac može se pojaviti i u međuljudskim odnosima. Blage, strpljive i popustljive osobe nerijetko se doživljavaju kao neko ko će uvijek razumjeti, oprostiti i pristati. Dobrota je nesumnjiva vrlina, ali bez jasnog okvira ponašanja može dovesti do neravnoteže i nepoštovanja.

Posebno osjetljivo područje javlja se u odnosu s odraslom djecom. Tada roditelji često osjećaju unutrašnji konflikt između želje da pomognu i potrebe da zaštite vlastiti integritet. Jedna od najčešćih zamki jeste manipulacija. Emotivne ucjene, prikrivene kroz rečenice koje prizivaju osjećaj krivice ili dužnosti, mogu ozbiljno narušiti odnos. Ljubav ne bi smjela biti sredstvo pritiska niti razlog da roditelj zanemari vlastite vrijednosti i granice.

Jednako opasan može biti i osjećaj krivice. Roditelji koji vjeruju da su u prošlosti pogriješili ponekad pokušavaju nadoknaditi to pretjeranom popustljivošću. Takav pristup, iako vođen dobrim namjerama, može proizvesti suprotan efekat. Djeca koja odrastaju bez jasno postavljenih ograničenja često ne razviju osjećaj odgovornosti niti svijest o posljedicama vlastitih postupaka. Dugoročno, to može dovesti do frustracija i nesporazuma na obje strane.

Važan aspekt odnosa odnosi se i na poštovanje ličnih granica, uključujući imovinu i resurse. Porodična bliskost ne podrazumijeva automatsko pravo na tuđe vrijeme, novac ili prostor. Uvažavanje truda i odricanja roditelja predstavlja osnovu zdrave porodične dinamike.

Posebnu pažnju zaslužuje i pitanje međusobnog dostojanstva. Profesionalni uspjesi ili obrazovanje ne daju nikome pravo da omalovažava druge, pa ni roditelje. Svaka osoba, bez obzira na životni put, zaslužuje poštovanje i pravo na vlastite izbore. Roditeljska uloga ne znači odricanje od ličnog identiteta, već ravnotežu između podrške i samopoštovanja.