Crni roditelji dobili potpuno belu bebu sa riđom kosom: Ocu savetovali da uradi DNK test, a onda je otrkivena šokantna istina
Priča Vivijen i Jezekilja govori o ljubavi koja je morala da izdrži teret neznanja, straha i duboko ukorijenjenih predrasuda. Njihovo roditeljstvo nije započelo onako kako su zamišljali, ali ih je naučilo snazi, istrajnosti i borbi za dostojanstvo vlastitog djeteta.
Vivijen i Jezekilj, bračni par porijeklom iz Nigerije, godinama su maštali o trenutku kada će postati roditelji. Kada je Vivijen konačno donijela na svijet njihovog sina Zejna, umjesto radosti i čestitki, uslijedila je nevjerica. Dijete koje su dočekali imalo je izuzetno svijetlu kožu i riđu kosu, što je u očima okoline odmah pokrenulo lavinu pitanja, sumnji i pogrešnih zaključaka.
Umjesto da se zapitaju o medicinskim razlozima, mnogi su posegnuli za najtežim optužbama. Pogledi su brzo prerasli u glasne komentare, a Vivijen se našla na meti priča da je bila nevjerna suprugu. Ljudi iz šire porodice, pa čak i poznanici, otvoreno su sugerisali da Jezekilj treba zatražiti DNK test i „otkriti istinu“. U takvom okruženju, gdje se privatnost briše, a osuda dolazi bez dokaza, Vivijen je bila primorana da se nosi s ogromnim emocionalnim pritiskom.
Uprkos svemu, Jezekilj je ostao uz svoju suprugu. Nije dopustio da sumnje drugih poljuljaju povjerenje koje je imao u nju. Dok su se glasine širile, on je birao tišinu, vjeru i zaštitu svoje porodice. Kasnije će reći da ga je više od svega zaboljelo to što ljudi tako lako sude, bez želje da razumiju.
Odgovor je stigao od ljekara. Nakon detaljnih pregleda, utvrđeno je da Zejn ima albinizam – genetsko stanje koje uzrokuje smanjenu ili potpunu odsutnost pigmenta u koži, kosi i očima. Iako medicinski objašnjivo, ovo stanje je u mnogim sredinama i dalje obavijeno mitovima, strahom i stigmatizacijom. Umjesto olakšanja, dijagnoza je otvorila novo poglavlje izazova.
Vivijen i Jezekilj tada su shvatili da se njihova borba ne završava dokazivanjem istine o očinstvu, već tek počinje – borbom za prihvatanje. Vivijen je odlučila da svoju bol pretvori u snagu. Počela je javno govoriti o albinizmu, dijeliti fotografije i svakodnevne trenutke sa sinom, objašnjavajući ljudima da je Zejn dijete kao i svako drugo. Iako su se suočavali s ružnim komentarima i nerazumijevanjem, nije odustajala. Negativne glasove je utišavala blokiranjem, a pozitivne priče širila s još više upornosti.
Život sa albinizmom nosi i dodatne zdravstvene izazove. Zejn ima poteškoće s vidom, posebno kada je riječ o gledanju na daljinu, a njegova koža zahtijeva stalnu zaštitu od sunca. Vivijen svakodnevno vodi računa o kremama sa visokim zaštitnim faktorom i prilagođava njegove aktivnosti kako bi bio siguran. Sve to radi bez žaljenja, svjesna da ljubav često znači dodatnu brigu i strpljenje.
Jedan od najupečatljivijih trenutaka njihove priče desio se kada je Vivijen odlučila obojiti kosu u istu, riđu nijansu kakvu ima njen sin. Taj gest nije bio hir, već poruka. Željela je da Zejn, kada se pogleda u nju, vidi sličnost, pripadnost i podršku. Bio je to tihi znak solidarnosti i majčinske ljubavi koja ne traži objašnjenje.
Danas, Vivijen i Jezekilj svoju priču vide kao odgovornost, ali i priliku. Njihov cilj nije sažaljenje, već razumijevanje. Žele da ljudi nauče da albinizam nije razlog za sumnju, strah ili odbacivanje. Njihova porodica postala je glas onih koji se često ne čuju, posebno u sredinama gdje se različitost i dalje doživljava kao prijetnja.
Ova priča nije samo o jednom djetetu, već o društvu koje mora naučiti da gleda dalje od površine. Zejn raste okružen ljubavlju, pažnjom i snagom roditelja koji su odlučili da se ne povuku pred predrasudama. Njihov put nije bio lak, ali je pokazao da povjerenje, znanje i empatija mogu promijeniti pogled na svijet – korak po korak.
Marko Petrović je novinar s više od deset godina iskustva u praćenju političkih i društvenih tema na Balkanu. Radio je za više regionalnih medija i specijaliziran je za analitičke i istraživačke tekstove. Na portalu Glas Balkana fokusiran je na izvještavanje iz oblasti politike, društva i sigurnosti, uz poseban naglasak na objektivnost i provjerene izvore.
