U hrvatskoj političkoj javnosti pojavile su se nove tvrdnje o navodnom sukobu premijera Andreja Plenkovića i glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića. Povod je bilo hapšenje bivšeg glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, koji se našao pod istragom zbog sumnji na korupciju povezanu s poslovanjem kamenoloma.
Prema informacijama koje je 2. novembra 2026. objavio sedmičnik Nacional, Plenković je navodno izrazio veliko nezadovoljstvo nakon Mikulićevog hapšenja u novembru prošle godine. Tvrdnje dolaze od anonimnog izvora bliskog vrhu HDZ-a, koji navodi da mu je Turudić lično prepričao razgovor s predsjednikom Vlade.
Iako su objavljeni navodi izazvali pažnju zbog mogućeg odnosa izvršne vlasti prema pravosudnim institucijama, sadržaj navodnog razgovora zasad nije nezavisno potvrđen.
Šta se navodno dogodilo nakon Mikulićevog hapšenja?
Andrija Mikulić uhapšen je 27. novembra 2025. godine u sklopu istrage koju je provodio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK).
Prema pisanju Nacionala, ubrzo nakon hapšenja glavni državni odvjetnik Ivan Turudić navodno je pozvan na razgovor s premijerom Plenkovićem.
Anonimni izvor tvrdi da je premijer tokom tog susreta izrazio nezadovoljstvo zbog postupanja pravosudnih tijela, smatrajući da bi hapšenje bivšeg visokog državnog dužnosnika moglo imati ozbiljne političke posljedice za Vladu.
Izvor Plenkoviću pripisuje izjavu kojom je Turudića navodno upitao zbog čega je Mikulić uhapšen, uz tvrdnju da takvo postupanje šteti njegovoj Vladi.
Prema istim medijskim navodima, Turudić je objasnio da su istražitelji raspolagali iskazima svjedoka i informacijama koje su zahtijevale postupanje nadležnih institucija.
Međutim, nije objavljen službeni zapisnik, snimak razgovora niti druga neposredna potvrda da je opisani susret protekao na način koji je predstavio anonimni izvor.
Mikulić pod istragom zbog sumnji na primanje mita
Slučaj Andrije Mikulića privukao je veliku pažnju još krajem novembra 2025. godine, kada je objavljeno da se protiv njega i više drugih osoba provodi istraga zbog mogućih koruptivnih aktivnosti.
Uz Mikulića je istragom obuhvaćen i njegov kum Dragan Krasić, nekadašnji rukovodilac sektora za rudarstvo u Ministarstvu gospodarstva.
Prema tadašnjim informacijama USKOK-a, postojala je sumnja da su njih dvojica od vlasnika kamenoloma primili ukupno oko 190.000 eura mita, kao i određene materijalne koristi.
Istražitelji su sumnjali da su zauzvrat omogućavali povoljnije postupanje nadležnih institucija u poslovima koji se odnose na istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina.
Predmet istrage uključivao je postupke izdavanja potrebnih odobrenja, inspekcijske nadzore i odluke koje su mogle utjecati na poslovanje određenih kompanija.
Mikulić je nakon ispitivanja negirao krivnju, a navodi iz istrage ne predstavljaju pravosnažno utvrđenu odgovornost.
Navodna upozorenja postojala još 2019. godine
Posebnu pažnju privukao je i dio Nacionalovog izvještaja koji se odnosi na period prije Mikulićevog imenovanja za glavnog državnog inspektora.
Anonimni izvor tvrdi da su pojedini Plenkovićevi saradnici još početkom 2019. godine upozoravali premijera na moguće probleme povezane s Mikulićem.
Prema njegovim navodima, zabrinutost se odnosila na Mikulićeve poslovne kontakte i aktivnosti povezane s kamenolomima.
Izvor tvrdi da Plenković tada nije prihvatio takva upozorenja, nego ih je protumačio kao izraz ličnog neslaganja pojedinih saradnika s Mikulićem.
Ipak, ni ove tvrdnje nisu potkrijepljene javno dostupnom dokumentacijom koja bi potvrdila šta je premijeru zaista rečeno prije imenovanja.
Mikulić je na čelo Državnog inspektorata došao u aprilu 2019. godine, a funkciju je obavljao sve do 27. novembra 2025, kada ga je Vlada razriješila dužnosti.
Plenković ranije govorio o razlozima smjene
Nakon Mikulićevog hapšenja premijer je javno komentarisao okolnosti njegovog razrješenja.
Plenković je 28. novembra 2025. godine izjavio da Vlada nije unaprijed raspolagala informacijama o USKOK-ovoj istrazi.
Istakao je i da odluka o Mikulićevom razrješenju nije donesena zbog očekivanog hapšenja, nego iz drugih razloga povezanih s njegovim radom.
Ta ranija izjava odnosila se na okolnosti smjene i tadašnje informacije kojima je Vlada raspolagala. Ona sama po sebi ne potvrđuje niti opovrgava novije tvrdnje o navodnom razgovoru Plenkovića i Turudića.
Zbog toga je važno razlikovati službeno potvrđene događaje od informacija koje se temelje na iskazima neimenovanih izvora.
Otvoreno pitanje odnosa politike i pravosuđa
Najosjetljiviji dio objavljenih informacija odnosi se na mogućnost političkog pritiska na institucije koje provode krivične istrage.
Glavni državni odvjetnik ima važnu ulogu u sistemu pravosuđa, a odluke o krivičnom progonu trebaju se donositi na osnovu zakona i prikupljenih dokaza.
Ukoliko bi se potvrdilo da je neki politički dužnosnik pokušao utjecati na postupanje tužilaštva u konkretnom predmetu, takve okolnosti zahtijevale bi dodatno razjašnjenje.
Međutim, objavljene tvrdnje zasad ne dokazuju da je Plenković utjecao na istragu niti da je Turudić zbog navodnog razgovora promijenio bilo kakvu odluku.
Također, iz dostupnih informacija nije moguće zaključiti da je postupak protiv Mikulića bio zaustavljen ili usmjeren prema drugačijem ishodu zbog političkog djelovanja.
Zbog čega ovaj slučaj privlači veliku pažnju?
Slučaj je značajan jer povezuje nekoliko važnih pitanja: odgovornost visokih državnih dužnosnika, postupanje institucija u predmetima korupcije i odnos političke vlasti prema pravosuđu.
Državni inspektorat ima široke nadležnosti u nadzoru provođenja propisa, zbog čega je posebno važno da njegovi službenici postupaju nepristrasno.
Jednako je važno da kompanije i poduzetnici imaju jednake uslove poslovanja, bez mogućnosti ostvarivanja povlaštenog položaja putem nezakonitih dogovora.
Nacionalovi navodi dodatno su otvorili pitanje političke odgovornosti za imenovanja na visoke državne funkcije, naročito kada se osobe koje su ih obavljale kasnije nađu pod istragom.
Za sada je potvrđeno da je Andrija Mikulić uhapšen i obuhvaćen korupcijskom istragom, dok tvrdnje o Plenkovićevom navodnom pritisku na Ivana Turudića ostaju nepotvrđene.
Odgovor na pitanje šta se zaista dogodilo tokom njihovog navodnog razgovora zahtijevao bi dodatne informacije, uključujući eventualna očitovanja samih učesnika.
Dok takve informacije ne budu dostupne, objavljene tvrdnje ostaju predmet javne rasprave, a ne dokaz da je došlo do nezakonitog utjecaja na rad pravosudnih institucija.
