Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u nedjelju, 8. novembra 2026. godine, iznio je neuobičajeno ličnu poruku tokom obilježavanja 82. godišnjice bitke kod Kućibrega u Istri. Govoreći o prošlosti, zajedništvu evropskih naroda i vrijednostima za koje su se borile prethodne generacije, Milanović se osvrnuo i na današnje prilike u Europi, priznajući da je razočaran brojnim događajima i promjenama.
Posebnu pažnju izazvao je završni dio njegovog govora, u kojem je otvoreno govorio o ograničenom vremenu koje mu preostaje za političko djelovanje i mogućnosti utjecaja na društvene procese.
Njegova izjava uslijedila je tokom zajedničkog obilježavanja historijske bitke na kojem je, uz hrvatskog predsjednika, učestvovala i predsjednica Slovenije Nataša Pirc Musar.
Milanović otvoreno govorio o razočaranju današnjom Europom
Tokom obraćanja okupljenima hrvatski predsjednik uporedio je današnje evropske okolnosti s vremenom kojeg se sjeća od prije trideset ili četrdeset godina.
Prema njegovoj ocjeni, Europa se u međuvremenu značajno promijenila, a pojedini društveni i politički procesi ne razvijaju se u smjeru kakav je očekivao.
Posebno je izdvojio vlastito razočaranje, naglašavajući da više nema neograničene mogućnosti da utječe na promjene koje smatra potrebnim.
„Razočaran sam mnogim stvarima i više ih neću moći mijenjati jer moj posao ima svoja vremenska i biološka ograničenja.”
Ova izjava privukla je pažnju jer predsjednik nije govorio samo o političkim okolnostima nego je spomenuo i ograničenja povezana s trajanjem vlastite dužnosti i ljudskim životom.
Ipak, Milanović nije precizirao na koje se konkretne evropske odluke ili događaje njegovo razočaranje odnosi.
Zbog toga njegove riječi ne treba tumačiti kao najavu povlačenja iz politike niti kao potvrdu neke nove političke odluke.
Povod obraćanja bila je važna historijska godišnjica
Milanović je govorio u Kućibregu, malom istarskom mjestu nedaleko od hrvatsko-slovenske granice, gdje je održana komemoracija povodom 82 godine od jedne od značajnih bitaka iz Drugog svjetskog rata.
Bitka kod Kućibrega odvijala se 3. i 4. novembra 1944. godine.
U njoj su partizanske snage iz Hrvatske, Slovenije i Italije zajednički pružale otpor brojnijim njemačkim i talijanskim fašističkim snagama.
Tokom sukoba život je izgubilo 120 boraca, među kojima je najveći broj pripadao talijanskom partizanskom bataljonu Alma Vivoda.
Većina poginulih sahranjena je u zajedničkoj grobnici u slovenskom selu Hrvoji, koje se nalazi u blizini mjesta održavanja komemoracije.
Upravo zbog zajedničkog učestvovanja pripadnika tri naroda, ova bitka ima posebno mjesto u historiji antifašističkog otpora na području Istre.
Predsjednik istakao značaj zajedničke borbe
Milanović je tokom govora naglasio da ga je posebno dojmio broj okupljenih građana i atmosfera koja je pratila obilježavanje godišnjice.
Prema njegovoj ocjeni, događaji iz novembra 1944. godine predstavljaju izuzetan primjer saradnje različitih naroda u okolnostima kada je veći dio Europe bio zahvaćen ratom.
Govoreći o tadašnjim događajima, podsjetio je da je nacistička Njemačka nastavljala provoditi vojne operacije i u završnoj fazi rata.
Smatra da takvo razdoblje treba ostati trajno upozorenje budućim generacijama.
Posebno je istakao spremnost hrvatskih, slovenskih i talijanskih boraca da zajednički djeluju uprkos nacionalnim i jezičkim razlikama.
Njihovu borbu predstavio je kao primjer solidarnosti i zajedništva čiji značaj nadilazi granice samog mjesta na kojem se bitka dogodila.
Osvrnuo se i na greške nakon Drugog svjetskog rata
Hrvatski predsjednik nije govorio isključivo o zajedničkoj borbi protiv fašizma.
Dotakao se i političkih odluka koje su uslijedile nakon završetka Drugog svjetskog rata, posebno teritorijalnih promjena i pripajanja određenih područja tadašnjoj Jugoslaviji.
Prema njegovom mišljenju, talijansko stanovništvo u tim je procesima prošlo nepovoljnije, a pojedine odluke nisu provedene na dovoljno pravedan i civilizovan način.
Milanović je ocijenio da su tokom poslijeratnog razdoblja napravljene brojne greške.
Ipak, naglasio je da takve okolnosti ne umanjuju vrijednost zajedničke borbe ljudi koji su tokom rata riskirali vlastite živote.
Time je napravio razliku između ratnog otpora fašizmu i političkih odluka koje su donesene nakon završetka sukoba.
Slovenska predsjednica poslala poruku o dobrosusjedskim odnosima
Na komemoraciji je govorila i slovenska predsjednica Nataša Pirc Musar, koja je posebnu pažnju posvetila odnosima stanovnika Hrvatske, Slovenije i Italije.
Istaknula je da je Istra prostor u kojem se različite kulture, jezici i tradicije stoljećima međusobno susreću.
Prema njenim riječima, upravo svakodnevna saradnja stanovništva pokazuje koliko su međusobno razumijevanje i poštovanje važni za očuvanje stabilnosti.
Posebno je naglasila da dobrosusjedski odnosi zahtijevaju odgovoran odnos prema historiji i spremnost na razumijevanje različitih iskustava.
Pirc Musar smatra da uspomene na ratne žrtve trebaju biti poticaj za izgradnju mirnije budućnosti, a ne razlog za nove podjele.
Njena poruka bila je usmjerena na očuvanje zajedničkog istarskog identiteta i jačanje saradnje između stanovnika s obje strane državne granice.
Predsjednici položili vijence za poginule borce
Središnji dio obilježavanja bilo je polaganje vijenaca kod spomenika poginulim partizanima.
Spomen-obilježje podignuto je 1959. godine na uzvisini iznad Kućibrega, neposredno uz granicu sa Slovenijom.
Milanović i Pirc Musar zajednički su odali počast žrtvama, a komemoraciji su prisustvovali i predstavnici antifašističkih organizacija, lokalnih vlasti te građani iz Hrvatske, Slovenije i Italije.
Na skupu je govorio i predsjednik Organizacijskog odbora Edi Andreašić.
Obilježavanje je još jednom ukazalo na historijsku povezanost stanovništva Bujštine i Koparštine, područja koja danas pripadaju različitim državama, ali dijele značajan dio zajedničke prošlosti.
Milanovićeve riječi otvorile pitanje budućnosti Europe
Iako je glavni povod predsjednikovog dolaska u Istru bila komemoracija, njegov osvrt na današnju Europu postao je jedan od najzapaženijih dijelova obraćanja.
Milanović nije naveo konkretne institucije, političare ili odluke koje smatra odgovornima za promjene kojima je nezadovoljan.
Umjesto toga, govorio je o vlastitom doživljaju evropskog razvoja i granicama mogućnosti političkog djelovanja.
Njegove riječi mogu se razumjeti kao lični osvrt na protekle decenije i promjene koje su obilježile evropsku političku scenu, ali ne predstavljaju službenu najavu promjene hrvatske vanjske politike.
Predsjednik je jasno izrazio razočaranje pojedinim pojavama u današnjoj Europi, istovremeno poručivši da zajedništvo i hrabrost ljudi koji su se borili za slobodu ne smiju biti zaboravljeni.
Upravo je tom porukom završio obraćanje u Kućibregu, odajući počast poginulim borcima i podsjećajući da događaji iz prošlosti i danas mogu biti važna pouka.
Komemoracija je tako povezala sjećanje na 120 poginulih pripadnika antifašističkog pokreta s porukama o miru, odgovornosti i saradnji među susjednim državama.
Dok je slovenska predsjednica naglasak stavila na budućnost zajedničkog života u Istri, Milanović je svoje obraćanje završio osvrtom na historijske žrtve, današnju Europu i ograničenja vlastitog političkog utjecaja.
