Istraga smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša, koji je 21. oktobra 2026. godine preminuo u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru, dobila je novi nastavak. Nakon što su četvorica medicinskih tehničara završila u istražnom zatvoru zbog sumnje na teško ubistvo posebno ranjive osobe, pojavile su se dodatne informacije iz iskaza njihovih kolega koji su također učestvovali u intervenciji.
Prema informacijama koje je 11. novembra objavio Index, istražitelji su ispitali još petero medicinskih zaposlenika koji su bili prisutni tokom postupanja prema pacijentu. Njihova svjedočenja pružaju dodatni uvid u događaje koji su prethodili njegovoj smrti, ali istovremeno otvaraju pitanja o primjeni fizičke sile i poštivanju medicinskih pravila.
Posebnu pažnju privukli su navodi jedne medicinske sestre koja je opisala postupanje svojih kolega, uključujući udarce i korištenje jastuka tokom pokušaja fizičkog sputavanja pacijenta.
Medicinska sestra opisala trenutke prije smrti pacijenta
Prema iskazu koji je prenio Index, jedna od medicinskih sestara objasnila je da je Periš tokom intervencije pružao snažan otpor zaposlenicima.
Navela je da je pokušavao osloboditi se, vikao, pljuvao i pokušavao ugristi osobe koje su učestvovale u njegovom sputavanju.
U trenutku kada je ona pristupila krevetu, pacijent još nije bio potpuno vezan sigurnosnim remenjem.
Svjedokinja je objasnila da je pridržavala njegove noge kako bi drugim zaposlenicima omogućila postavljanje i zatezanje remenja.
Tokom intervencije u prostoriju je ušla još jedna medicinska sestra, koja je prema svjedočenju dobila injekciju s lijekovima od dežurne liječnice.
Lijekovi su potom pacijentu ubrizgani u bedro.
Međutim, posebno važan dio njenog iskaza odnosi se na postupke pojedinih medicinskih tehničara.
Svjedokinja je potvrdila da su neki od njih udarali pacijenta tokom pokušaja njegovog savladavanja te da su mu pritiskali jastuk na glavu.
Prema njenim riječima, nakon takvog postupanja pacijent je kolabirao, odnosno izgubio sposobnost reagovanja.
Uslijedili su pokušaji reanimacije, a pozvana je i ekipa Hitne medicinske pomoći.
Uprkos pruženoj pomoći, Perišev život nije spašen.
Jedan od tehničara govorio o nepisanom pravilu
Istražitelji su saslušali i medicinskog tehničara koji je učestvovao u istoj intervenciji.
On je objasnio da je Periš tokom pokušaja sputavanja nastavio pružati otpor i da su zaposlenici imali poteškoća s njegovim zadržavanjem na krevetu.
Prema njegovom iskazu, pacijent je vikao i upućivao prijetnje, dok je istovremeno pokušavao ugristi prisutno osoblje.
Tehničar je naveo da su tokom intervencije pucali magnetni dijelovi sistema za vezivanje, što je dodatno otežavalo postupak.
Posebno je zanimljivo njegovo objašnjenje zbog čega je korišten jastuk.
Prema riječima ovog svjedoka, među zaposlenicima je postojala nepisana praksa stavljanja jastuka na glavu pacijenta kako bi se, prema njihovom tumačenju, spriječile moguće povrede i olakšalo fizičko sputavanje.
Međutim, činjenica da su zaposlenici određeni postupak smatrali uobičajenom praksom ne znači da je on bio dopušten medicinskim pravilima.
Upravo će ovo pitanje biti važno u nastavku istrage, jer je potrebno utvrditi jesu li primijenjene metode bile opravdane i jesu li ugrozile pacijentovo zdravlje.
Šta propisuju pravila o fizičkom sputavanju pacijenata?
Tokom ispitivanja medicinski zaposlenici opisali su i proceduru koja se koristi kada je zbog neposredne opasnosti potrebno privremeno ograničiti kretanje pacijenta.
Riječ je o postupku koji se naziva humano sputavanje.
Prema objašnjenjima ispitanih zaposlenika, takva intervencija uključuje pet medicinskih tehničara.
Četvorica imaju zadatak kontrolisati pacijentove ruke i noge, dok peti nadzire položaj glave.
Nakon toga postavlja se posebno medicinsko remenje kojim se ograničava kretanje.
Prema pravilima na koja su se svjedoci pozivali, sputavanje može trajati najviše četiri sata prije ponovne stručne procjene potrebe za nastavkom mjere, uz obavezan nadzor pacijentovog zdravstvenog stanja.
Na snimkama nadzornih kamera vidi se da je bolnički krevet tokom intervencije bio spušten gotovo do poda, što odgovara jednoj od sigurnosnih mjera.
Ipak, pravilno postavljanje kreveta ne dokazuje da je cijela intervencija provedena u skladu s medicinskim standardima.
Istražitelji moraju utvrditi jesu li svi postupci bili neophodni, proporcionalni i provedeni na način koji nije predstavljao neopravdanu opasnost za pacijenta.
Snimke nadzornih kamera važan dio istrage
Osim iskaza svjedoka, značajan dio dokaznog materijala čine snimke videonadzora iz bolničke sobe.
Prema ranijim informacijama koje je objavio Index, snimke prikazuju postupanje medicinskih tehničara prema Perišu dok se nalazio na bolničkom krevetu.
U policijskom opisu snimke navedeno je da su pojedini zaposlenici koristili fizičku silu, uključujući udarce i pritisak na tijelo pacijenta.
Posebno je važno utvrditi jesu li određene radnje nastavljene i nakon što je pacijent prestao pružati otpor.
Iskazi zaposlenika sada će se upoređivati sa snimkama i medicinskom dokumentacijom kako bi se utvrdio što precizniji slijed događaja.
Pritom nije dovoljno utvrditi samo koje su radnje poduzete. Potrebno je razjasniti i njihovu moguću povezanost sa smrtnim ishodom.
Za to su posebno važna sudsko-medicinska i toksikološka vještačenja.
Otvorena pitanja o postupanju bolničke uprave
Cijeli slučaj izazvao je dodatnu pažnju zbog vremena koje je proteklo između Periševe smrti i policijskog preuzimanja snimaka nadzornih kamera.
Prema objavljenim informacijama, porodica je već 23. oktobra podnijela krivičnu prijavu, odnosno dva dana nakon smrti.
Ravnateljica bolnice Majda Grah snimke je pregledala 4. novembra, nakon čega je slučaj prijavljen policiji.
Policijski istražitelji preuzeli su videosnimke 6. novembra.
Takav slijed događaja otvorio je pitanje zbog čega snimke nisu ranije pregledane i dostavljene nadležnim institucijama.
Ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović izjavio je da su okolnosti događaja mogle biti utvrđene ranije.
Istovremeno je naglasio da se istraživanje nastavlja i da se provjerava eventualna odgovornost drugih osoba koje su bile uključene u događaj.
Četvorica osumnjičenih ostaju u istražnom zatvoru
Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubistvo posebno ranjive osobe.
Nadležni sud odredio im je istražni zatvor, a bolnica je protiv njih provela postupke izvanrednog otkaza.
Za krivično djelo koje im se stavlja na teret zakon predviđa dugotrajne zatvorske kazne, koje mogu dosegnuti 40 godina.
Međutim, važno je naglasiti da se radi o osumnjičenim osobama čija krivnja još nije utvrđena pravosnažnom sudskom presudom.
Objavljeni iskazi njihovih kolega predstavljaju dio dokaznog postupka i moraju se razmatrati zajedno s ostalim prikupljenim informacijama.
Također nije isključena mogućnost dodatnog ispitivanja svjedoka ili proširenja istrage ukoliko se pojave novi dokazi.
Očekuju se konačni nalazi vještaka
Novi iskazi zaposlenika Klinike za psihijatriju Sveti Ivan pružili su dodatne informacije o tome šta se događalo tokom intervencije koja je završila smrću Kristiana Josipa Periša.
Posebno su značajna svjedočenja o primjeni fizičke sile, korištenju jastuka, davanju lijekova i okolnostima u kojima je pacijent prestao reagovati.
Ipak, konačni zaključci ne mogu se donositi samo na osnovu pojedinačnih iskaza.
Za utvrđivanje odgovornosti bit će potrebno povezati svjedočenja s videosnimkama, medicinskom dokumentacijom i rezultatima stručnih vještačenja.
Istovremeno ostaje otvoreno pitanje jesu li svi zaposlenici i odgovorne osobe u bolnici postupali u skladu sa svojim profesionalnim obavezama.
Istraga će morati odgovoriti i na to je li bilo propusta u nadzoru pacijenta, primjeni medicinskih procedura i prijavljivanju okolnosti njegove smrti.
Za porodicu preminulog najvažnije je potpuno razjašnjenje događaja od 21. oktobra i utvrđivanje odgovornosti na osnovu provjerenih dokaza.
Dok se čekaju daljnje odluke pravosudnih institucija, slučaj iz Jankomira nastavlja otvarati pitanja o sigurnosti pacijenata, stručnom postupanju zdravstvenih radnika i važnosti pravovremenog reagovanja na ozbiljne događaje u medicinskim ustanovama.
