Dok se europskim državama šire prosvjedi zbog nezadovoljstva životnim uvjetima, obrazovanjem i političkim odlukama, iz Hrvatske dolazi upozorenje o drukčijoj, manje vidljivoj opasnosti. Profesor Ivan Cerovac smatra da bi dugoročne posljedice gubitka povjerenja građana u mogućnost promjena mogle biti ozbiljnije od samih uličnih sukoba.
Brojni prosvjedi koji posljednjih tjedana privlače pozornost europske javnosti otvorili su raspravu o položaju mladih, rastućim životnim troškovima i odgovornosti političkih institucija.
O tim je pitanjima za Novi list govorio dr. Ivan Cerovac s Filozofskog fakulteta u Rijeci, koji je posebno upozorio na izazove s kojima se suočava hrvatsko društvo.
Podatak o Hrvatskoj koji izaziva zabrinutost
Jedan od problema na koje se upozorava jest sve teže financijsko osamostaljivanje mladih.
Prema Eurostatovim podacima za 2025. godinu, mladi u Hrvatskoj roditeljski dom napuštali su u prosjeku s 31,5 godina, dok je prosjek Europske unije iznosio 26,3 godine.
Hrvatska je tako zabilježila najvišu prosječnu dob odlaska iz roditeljskog doma među državama članicama Europske unije.
Cerovac smatra da takvi pokazatelji otvaraju ozbiljna pitanja o jednakim mogućnostima i kvaliteti života.
Osim visokih troškova stanovanja, upozorava na korupciju, nepotizam, rast cijena te probleme u zdravstvenom, obrazovnom i mirovinskom sustavu.
Što se događa u Francuskoj i drugim europskim državama?
Prosvjedi u Francuskoj započeli su zbog nezadovoljstva uvjetima u obrazovnom sustavu, uključujući nedostatak nastavnika i stanje školske infrastrukture.
U drugim europskim zemljama razlozi nezadovoljstva razlikuju se. Negdje su u središtu pozornosti troškovi stanovanja, a drugdje obrazovanje, gospodarska nesigurnost ili političke odluke.
Cerovac ističe kako je zajednička poveznica mnogih prosvjeda osjećaj mladih da im obrazovanje i rad više ne jamče sigurnu budućnost.
Pritom naglašava da treba razlikovati legitimno građansko nezadovoljstvo od nasilja koje se može pojaviti tijekom pojedinih prosvjeda.
Hrvatskoj prijeti drukčiji scenarij?
Iako Hrvatska zasad nije suočena s razmjerima uličnih sukoba kakvi su zabilježeni u dijelovima Europe, profesor upozorava da to ne znači kako nema ozbiljnih društvenih problema.
Prema njegovoj ocjeni, mnogo veća dugoročna opasnost mogla bi biti politička apatija, odnosno postupni gubitak uvjerenja da građani kroz izbore, institucije i demokratske postupke mogu utjecati na vlastitu budućnost.
Takav razvoj događaja ne mora biti praćen prosvjedima ili velikim sukobima. Naprotiv, može se odvijati gotovo neprimjetno, kroz sve slabije sudjelovanje građana u javnom životu i rast nepovjerenja u institucije.
Odgovornost nije samo na jednoj političkoj strani
Cerovac smatra da odgovornost za rješavanje nagomilanih problema imaju i vladajući i oporba.
Dok vlast raspolaže institucijama i sredstvima za provođenje konkretnih promjena, od oporbe se očekuje da građanima ponudi uvjerljiva i provediva rješenja.
Posebno upozorava da političke rasprave ne bi smjele ostati ograničene samo na međusobne sukobe stranaka, dok pitanja stanovanja, obrazovanja i životnog standarda ostaju neriješena.
Poruka koja bi trebala potaknuti raspravu
Prema Cerovčevu tumačenju, najveći izazov za demokratsko društvo nije nužno glasno izražavanje nezadovoljstva, već mogućnost da građani prestanu vjerovati kako njihovo sudjelovanje može donijeti promjene.
Njegovo upozorenje zato nije najava da će se u Hrvatskoj dogoditi nasilni prosvjedi, nego poziv da se ozbiljnije pristupi problemima koji utječu na svakodnevni život.
Hoće li institucije uspjeti odgovoriti na očekivanja građana ili će se nepovjerenje dodatno produbljivati, pitanje je koje bi moglo imati značajne posljedice za budućnost hrvatskog društva.
