Muhamed ef. Velić: “Lijepa muzika u islamu nije zabranjena”

Sarajevski imam Muhamed ef. Velić oglasio se povodom čestih rasprava o dopuštenosti muzike u islamu, poručivši da lijepa muzika nije zabranjena te da se ovo pitanje u islamskoj tradiciji različito tumači već stoljećima.

Podsjetio je na ranije stavove Fetva-i emina Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, prema kojima nisu sve vrste muzike ni dozvoljene ni zabranjene, već konačna ocjena zavisi od njenog sadržaja, povoda i utjecaja na čovjeka.

Prema tim stavovima, zabranjena je muzika koja podstiče na grijeh, razbuktava strasti, odvraća od izvršavanja vjerskih obaveza ili uznemirava druge, dok muzika koja nema takve posljedice može biti dopuštena.

Različita mišljenja među islamskim učenjacima

Velić ističe da među islamskim učenjacima već stoljećima postoji razilaženje o ovom pitanju te navodi argumente onih koji smatraju da ne postoji jasan i izričit kur'anski dokaz kojim se zabranjuje muzika.

Podsjeća da se kao jedan od najčešćih dokaza navodi ajet iz sure Lukman o “lehvel-hadisu”, ali da dio učenjaka smatra kako taj izraz označava svaki govor koji odvraća od istine, a ne isključivo muziku.

Govoreći o hadisima koji se često koriste kao argument za zabranu muzičkih instrumenata, Velić navodi da postoji naučna rasprava o njihovom tumačenju i dokaznoj snazi, iako ih većina muhaddisa smatra vjerodostojnim.

Primjeri iz islamske tradicije

Kao argumente za dozvoljenost određenih oblika muzike Velić navodi predaje u kojima je Poslanik Muhammed, a.s., dozvolio pjevanje djevojčica za Bajram, kao i hadise koji dopuštaju korištenje defa na svadbama, za vrijeme bajramskih svečanosti i prilikom dočeka putnika.

Dodaje da zagovornici blažeg stava smatraju kako je osnovno pravilo u šerijatu da je sve dozvoljeno dok ne postoji jasan dokaz o zabrani.

Stavovi poznatih islamskih učenjaka

Velić podsjeća da je poznati učenjak Ibn Hazm smatrao kako ne postoji vjerodostojan i nedvosmislen dokaz koji zabranjuje muziku, te da je muzika poput govora – dobra ako vodi do dobra, a zabranjena ako vodi u grijeh.

Spominje i Ebu Hamida El-Gazalija, koji je razlikovao muziku koja podstiče razvrat od one koja budi plemenita osjećanja, kao i savremene učenjake poput Jusufa el-Karadavija, Muhammeda el-Gazalija i Abdullaha bin Bayyaha, koji su dopuštali muziku bez nemoralnog sadržaja i negativnih posljedica.

Osvrt na bosansku tradiciju i Dinu Merlina

Na kraju objave Velić ističe da se u Bosni i Hercegovini njeguje bogata islamska tradicija u kojoj su se kroz historiju koristili saz, šargija, def i tarabuka, a kao primjer savremenog muzičkog izraza naveo je i Dinu Merlina.

Prema njegovim riječima, Merlinove pjesme ne promoviraju grijeh niti širk, već u mnogima od njih postoje kur'anski i hadiski motivi, zbog čega smatra da se ne mogu poistovjećivati s muzikom koja vodi zabranjenim djelima.

Velić je poručio da vjernici trebaju slijediti institucionalni stav Islamske zajednice Bosne i Hercegovine te čuvati vlastitu vjersku i kulturnu tradiciju.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

LIJEPA MUZIKA U ISLAMU NIJE ZABRANJENA!

Krenimo prvo s institucionalnim stavom, tj. mišljenjem Fetva-i emina, koji zastupa instituciju, tj. Islamsku zajednicu, a ovako je u nekoliko navrata odgovorio na pitanje o dopuštenosti slušanja muzike:

“Nisu sve vrste muzike dozvoljene niti su sve zabranjene. Propis ovisi o vrsti, karakteru i povodu. Zabranjeno je slušati muziku ukoliko ona razbuktava strasti, podstiče na grijeh, oštećuje sluh, uznemirava druge, otupljuje osjećaj za namaz, traći vrijeme i sl. Muzika koja je uobičajena u povodu svadbe ili nekog drugog veselja i povoda nije zabranjena ukoliko ne vodi nekoj od gore spomenutih zabrana.” 30.7.2007.

“Stavovi uleme o muzici su oprečni. Jedni smatraju da je zabranjena, drugi da je pokuđena, a treći da je dopuštena. Svi imaju određene dokaze kojim argumentiraju svoj stav. Smatramo da muzika koja ne odvraća od izvršavanja vjerskih obaveza, koja ne podstiče na ružna djela i misli, već djeluje relaksirajueć nije zabranjena, zato što nema izričitih i neupitnih dokaza koji idu u prilog stroge zabrane. Na nedostatak dokaza takvog karaktera jasno je ukazao Ibn Hazm u svom djelu El-Muhalla…” 16.4.2012.

Ovo je jedno od klasičnih pitanja islamskog prava oko kojeg je kroz historiju postojao stvarni razlaz među učenjacima.
Evo glavnih dokaza i argumenata onih koji smatraju da je muzika dozvoljena:

1. U Kur’anu ne postoji jasan i izričit ajet koji zabranjuje muziku.

Oni ističu da nigdje u Kur’anu ne postoji ajet koji kaže da su muzika ili muzički instrumenti haram.

Najčešće se navodi ajet:

“Ima ljudi koji kupuju ‘lehvel-hadis’ (beskoristan govor) da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahovog puta odvraćali…” (Lukman, 6)

Većina mufessira prenosi da su neki ashabi, poput Abdullaha ibn Mesuda, tumačili “lehvel-hadis” kao pjesmu ili muziku.

Međutim, zagovornici dozvoljenosti odgovaraju:

* izraz “lehvel-hadis” znači svaki govor koji odvraća od istine;
* u ajetu se ne spominje muzika izričito;
* zabrana je vezana za odvraćanje od Allahovog puta, a ne za samu melodiju.

2. Osporavaju dokaznu snagu hadisa o instrumentima

Najpoznatiji hadis glasi:

“Bit će ljudi iz moga ummeta koji će dozvoljavati blud, svilu, vino i muzičke instrumente…”

Prenosi ga Muhammed ibn Ismail El-Buhari.

Međutim, učenjaci koji dopuštaju muziku tvrde:

* hadis je u Buhariji naveden u mu’allek formi (bez kompletnog lanca u samom tekstu zbirke);
* postoje rasprave o njegovom lancu prenosilaca;
* čak i ako je vjerodostojan, hadis osuđuje ljude koji zajedno čine blud, piju alkohol i čine druge grijehe, pa instrumenti nisu nužno zabranjeni sami po sebi.

Iako je većina muhaddisa ipak prihvatila hadis kao vjerodostojan, ova rasprava postoji.

3. Hadisi u kojima je Poslanik dozvolio pjesmu

Navode se brojni primjeri.

Bajram

Dvije djevojčice pjevale su u kući Aiša kćerka Ebu Bekrova.

Kada je Ebu Bekr rekao:

“Zar šejtanove frule u Poslanikovoj kući?”

Poslanik je odgovorio:

“Pusti ih, danas je Bajram.”

Oni kažu da ovo pokazuje da svako muziciranje nije apsolutno zabranjeno.

4. Dozvola upotrebe defa

Brojni hadisi dozvoljavaju def:

* na svadbama;
* za Bajram;
* pri dolasku putnika.

Njihov argument glasi:

Ako je instrument sam po sebi haram, zašto bi jedan instrument bio dozvoljen?

5. Osnovno pravilo u šerijatu

Pozivaju se na pravno pravilo:

“Osnova u stvarima je dozvoljenost.”

Dakle:

* ono što Allah nije izričito zabranio ostaje dozvoljeno;
* zabrana zahtijeva jasan dokaz.

6. Stav velikog učenjka Ibn Hazma

Ibn Hazm jedan je od najpoznatijih zastupnika ovog mišljenja.

Njegovi argumenti:

* nijedan vjerodostojan i nedvosmislen hadis ne zabranjuje muziku;
* svi hadisi kojima se dokazuje zabrana imaju, po njegovoj ocjeni, određene nedostatke;
* muzika je poput govora:
* ako vodi do dobra – dobra je;
* ako vodi u grijeh – zabranjena je.

7. Stav Ebu Hamida El-Gazalija

U svom djelu Ihja’ ulumid-din razlikuje:

* muziku koja podstiče razvrat;
* muziku koja budi ljubav prema Allahu;
* ratne pjesme;
* radne pjesme;
* uspavanke;
* svadbene pjesme.

Smatrao je da sama melodija nije zabranjena, nego njen učinak na čovjeka.

8. Savremeni učenjaci koji dopuštaju određene oblike muzike

Među poznatim savremenim učenjacima koji su zastupali blaži stav navode se:

* Yusuf al-Qaradawi,
* Muhammed al-Gazali,
* Abdullah bin Bayyah (u određenim okolnostima).

Njihov zajednički stav uglavnom je:

* dozvoljena je muzika koja nema nemoralan sadržaj;
* ne vodi zapostavljanju namaza;
* ne podstiče grijeh;
* ne izaziva razvrat ili druge zabranjene posljedice.

Zaključimo, ovo su neki od stavova, dokaza i mišljenja onih koji zastupaju stavove da je muzika u islamu dozvoljena; dakle, ne svaka muzika i ona čiji kontekst je čini takvom, dozvoljenom ili zabranjenom.

Na ovakvim dokazima je opstojala i još uvijek egzistira naša lijepa tradicija, u kojoj se njeguje i sevdalinka, kao suptilna forma izražaja naše duše i njenih halova.

Oduvijek se u Bosni i Hercegovini, i gdje god naš narod živi, udaralo u saz ili šargiju, u def ili tarabuke.

Tako se to nekad radilo, a danas to npr. Dino Merlin radi na svoj način, u modernoj formi, ne promovira grijeh, ne čini širk, a često su u njegovim pjesmama zastupljeni kur’ansko-hadiski motivi (Umri prije smrti, Sve je laž osim smrti, Sve ću prelistati a prvo namaz, sa svih se strana čuju ezani, Samo Bog zna, itd.), a ne zaboravljamo njegov doprinos sa svojim pjesmama i nastupima u odbrani od agresije na našu domovinu.

Zato, dragi prijatelji, ne dozvolite da vam ispiraju mozak i da vas teroriziraju kojekakvi skorojevići, koji čine agresiju na našu lijepu tradiciju u svakom smislu.

Znamo ko smo i znamo šta radimo. Imamo svoju ulemu tj. svoju instituciju Islamsku zajednicu, koju slušamo.

Nismo mi od jučer i bez pameti, pa da idemo sve nanovo.

Ima ovdje i dubine i širine, hvala Allahu, i da nas Svemogući Allah sačuva od svih nedobronamjernih koji bi nam solili pamet i krali naš identitet i našu lijepu utemeljenu islamsku tradiciju.

Allahumme amin i selam alejkum!