Ustavni sud Republike Hrvatske suočava se s ozbiljnim unutrašnjim nesuglasicama koje su dodatno otežale rad jedne od najvažnijih državnih institucija. Sukob između predsjednika Suda Frane Staničića i troje ustavnih sudaca nastao je zbog uvođenja tonskog snimanja sjednica, a različita tumačenja zakonitosti takve odluke dovela su do problema u organizaciji rada i odlučivanju o pojedinim predmetima.
Posebnu pažnju izazvala je činjenica da Ustavni sud već mjesecima djeluje u nepotpunom sastavu, jer Hrvatski sabor još nije izabrao troje nedostajućih sudaca. U takvim okolnostima dodatne nesuglasice mogle bi utjecati na brzinu rješavanja predmeta koji su važni za zaštitu ustavnih prava građana.
U javnosti su se pojavila i politička tumačenja koja trenutnu situaciju povezuju s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem. Međutim, zasad nema potvrđenih dokaza da Milanović učestvuje u ovom sukobu ili utječe na postupanje sudaca.
Troje ustavnih sudaca protivi se načinu uvođenja snimanja
U središtu spora nalaze se ustavni suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Sanja Bezbradica Jelavić, koji su odbili učestvovati na određenim sjednicama i stručnim sastancima dok se oni tonski snimaju bez, kako tvrde, odgovarajuće pravne osnove.
Njihovo protivljenje ne odnosi se nužno na samu mogućnost snimanja, nego prvenstveno na način na koji je takva praksa uvedena.
Suci smatraju da je prije početka snimanja trebalo donijeti formalnu odluku i jasno utvrditi pravila koja bi regulisala postupanje sa snimljenim materijalom.
Posebno su otvorili pitanje ko ima pravo pristupa snimkama, koliko se dugo one čuvaju, u koje svrhe se mogu koristiti i ko nadzire njihovu upotrebu.
Prema njihovom stavu, snimanje sjednica ne može se provoditi isključivo na osnovu neformalnog dogovora, već mora postojati odgovarajuća odluka donesena u skladu s pravilima rada institucije.
Predsjednik Suda objasnio zašto je uvedena nova praksa
Predsjednik Ustavnog suda Frane Staničić iznio je drugačije viđenje cijele situacije.
Prema njegovom obrazloženju, tonsko snimanje uvedeno je nakon ranijih nesuglasica oko sadržaja zapisnika sa sjednica.
Staničić smatra da bi snimke omogućile preciznije evidentiranje izjava i rasprava, čime bi se smanjila mogućnost budućih sporova oko toga šta je zaista izrečeno tokom sastanaka.
Naglasio je da su svi suci bili upoznati s nabavkom opreme i planovima za početak snimanja te da prethodno nisu izrazili protivljenje.
Zbog toga je, prema vlastitom objašnjenju, smatrao da postoji saglasnost za uvođenje nove prakse.
Ipak, iz Ustavnog suda potvrđeno je da formalna odluka o snimanju nije donesena.
Prema informacijama koje su dostavljene medijima, tonsko bilježenje sjednica, sastanaka i rada sudskih vijeća provodi se od 6. oktobra 2026. godine.
Staničić tvrdi da snimke služe isključivo za unutrašnje potrebe Suda i da predstavljaju dio povjerljive dokumentacije.
Suci odbacuju tvrdnje da ne obavljaju svoj posao
Nakon što je njihovo odbijanje učestvovanja na sjednicama izazvalo reakcije, troje sudaca javno je odbacilo navode da su prestali raditi.
Istaknuli su da redovno dolaze na posao, proučavaju predmete i obavljaju druge dužnosti koje nisu povezane sa spornim tonskim snimanjem.
Prema njihovom objašnjenju, protivljenje se odnosi isključivo na učestvovanje u aktivnostima tokom kojih se snimanje provodi bez prethodno utvrđenih pravila.
Kao primjer nastavka rada naveli su sjednicu vijeća održanu 22. oktobra, na kojoj je sutkinja Lovorka Kušan bila izvjestiteljica u 13 od ukupno 28 predmeta.
Suci smatraju da se trenutna situacija može riješiti donošenjem jasnih propisa koji bi precizno regulisali snimanje i korištenje tonskih zapisa.
Također su upozorili da interno snimanje sastanaka nije isto što i omogućavanje javnosti da prati rad Ustavnog suda, budući da građani i stranke u postupcima nemaju slobodan pristup takvim zapisima.
Ustavnom sudu nedostaju još tri suca
Osim neslaganja oko snimanja, dodatni problem predstavlja nepotpun sastav Ustavnog suda.
Prema Ustavu Republike Hrvatske, ova institucija treba imati 13 sudaca, ali trenutno ih je deset.
Za izbor novih sudaca potrebna je dvotrećinska većina svih zastupnika Hrvatskog sabora, što znači da se o imenovanjima mora postići širi politički dogovor.
Upravo izostanak takvog dogovora jedan je od razloga zbog kojih upražnjena mjesta još nisu popunjena.
Predsjednik Suda Frane Staničić pozvao je saborske zastupnike da što prije ispune svoju ustavnu obavezu i izaberu troje nedostajućih članova.
Prema njegovoj ocjeni, institucija koja već radi sa smanjenim brojem sudaca teško može bez posljedica podnijeti dodatna ograničenja u organizaciji sjednica i odlučivanju.
Iako popunjavanje upražnjenih mjesta ne bi automatski riješilo nesuglasice oko snimanja, moglo bi olakšati funkcionisanje Suda.
Zbog čega se u cijeloj priči spominje Zoran Milanović?
U političkim raspravama o trenutnoj situaciji pojavilo se i ime predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića.
Razlog su ranije odluke Ustavnog suda povezane s parlamentarnim izborima 2024. godine, kada je došlo do neslaganja među pojedinim sucima oko Milanovićevog uključivanja u izborni proces.
Suci Andrej Abramović i Lovorka Kušan tada su iznijeli izdvojena mišljenja u odnosu na pojedine stavove većine.
Zbog tih ranijih razlika neki politički komentatori pokušavaju povezati današnje nesuglasice s odnosima između predsjednika Republike i Ustavnog suda.
Međutim, činjenica da su pojedini suci ranije imali drugačije pravno mišljenje ne predstavlja dokaz njihove političke povezanosti s Milanovićem.
Nema potvrđenih informacija da predsjednik Republike stoji iza sadašnjeg sukoba ili da je na bilo koji način usmjeravao odluke troje sudaca.
Zbog toga takve tvrdnje treba posmatrati kao politička tumačenja, a ne kao utvrđene činjenice.
Posljedice bi mogli osjetiti građani koji čekaju odluke
Problemi unutar Ustavnog suda nisu važni samo za političke institucije, nego mogu imati utjecaj i na građane.
Ustavni sud odlučuje o usklađenosti zakona s Ustavom, razmatra ustavne tužbe i pruža zaštitu u slučajevima kada građani smatraju da su im povrijeđena ustavna prava.
Određene odluke donose sudska vijeća koja moraju raditi u propisanom sastavu, zbog čega odsustvo pojedinih sudaca može otežati održavanje sjednica.
Takva situacija može dovesti do odgađanja rasprava i usporavanja rješavanja predmeta.
Ipak, važno je naglasiti da trenutni sukob ne znači da su svi postupci pred Ustavnim sudom obustavljeni.
Dio poslova i dalje se obavlja, dok su poteškoće posebno izražene u organizaciji zajedničkog rada i odlučivanju o predmetima za koje je potrebno učestvovanje određenih sudaca.
Rješenje krize zahtijeva dogovor unutar Suda i Sabora
Trenutna situacija pokazala je koliko unutrašnja pravila i međusobno povjerenje mogu biti važni za funkcionisanje pravosudnih institucija.
Predsjednik Ustavnog suda smatra da je snimanje opravdano radi vjerodostojnog evidentiranja rasprava, dok troje sudaca insistira na donošenju formalnih pravila prije nastavka takve prakse.
Istovremeno, Hrvatski sabor suočen je sa zadatkom izbora nedostajućih sudaca, za šta je neophodan dogovor šireg kruga zastupnika.
Rješavanje ova dva pitanja moglo bi doprinijeti stabilnijem radu institucije i smanjenju rizika od dodatnih zastoja.
Za sada je jasno da je Ustavni sud suočen s ozbiljnim organizacionim problemima, ali nema dokaza da je Zoran Milanović odgovoran za nastalu situaciju.
Daljnji razvoj događaja zavisit će od mogućnosti postizanja dogovora o pravilima tonskog snimanja, spremnosti sudaca da nastave zajednički rad i odluke Hrvatskog sabora o popunjavanju upražnjenih mjesta.
Za građane je najvažnije da Ustavni sud može nesmetano obavljati svoje nadležnosti, donositi odluke u razumnim rokovima i pružati pravovremenu zaštitu prava zagarantovanih Ustavom Republike Hrvatske.
