Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru nastavlja izazivati brojne reakcije. Dok istražitelji pokušavaju utvrditi sve okolnosti događaja od 21. oktobra 2026. godine, u javnosti su se pojavila i nova stručna mišljenja o postupanju medicinskog osoblja.
Posebnu pažnju izazvao je istup profesora emeritusa Ine Husendžinovića, poznatog umirovljenog anesteziologa i nekadašnjeg predstojnika Klinike za anesteziologiju i intenzivnu medicinu KB-a Dubrava.
U razgovoru za Jutarnji list ovaj iskusni liječnik upozorio je na nekoliko detalja koji bi, prema njegovom mišljenju, trebali biti predmet dodatne istrage. Posebno je izdvojio način na koji je pacijent bio fizički sputavan, postupanje liječnice specijalizantice te pitanje stručnog nadzora tokom intervencije.
Husendžinović smatra da se odgovornost ne može razmatrati samo kroz postupke pojedinih zaposlenika nego je potrebno provjeriti i organizaciju medicinske službe.
Liječnik upozorio na korištenje jastuka tokom intervencije

Jedan od najvažnijih dijelova Husendžinovićevog osvrta odnosio se na korištenje jastuka tokom fizičkog sputavanja pacijenta.
Prema ranije objavljenim informacijama iz istrage, snimke bolničkog videonadzora prikazuju postupanje medicinskih tehničara prema Perišu, uključujući fizičke pritiske na njegovo tijelo i prekrivanje područja glave jastukom.
Husendžinović je takvo postupanje ocijenio potpuno neprihvatljivim.
Objasnio je da je važno razlikovati mehaničko sputavanje pacijenta, koje se pod određenim uslovima može primjenjivati u zdravstvenim ustanovama, od postupaka koji mogu ugroziti disanje.
Prema njegovoj stručnoj procjeni, korištenje jastuka na način opisan u ovom slučaju nema medicinsko opravdanje.
Naglasio je da bi istražitelji trebali posebno utvrditi je li zbog pritiska na područje glave došlo do ometanja prolaska zraka kroz disajne puteve.
Takva okolnost mogla bi biti značajna za razumijevanje događaja koji su prethodili smrtnom ishodu.
Otvorio pitanje stvarnog uzroka smrti
Husendžinović je upozorio na razliku između srčanog zastoja kao neposrednog događaja koji je prethodio smrti i osnovnog uzroka koji je doveo do tog stanja.
Prema njegovoj procjeni, moguće je da je pritisak jastukom na disajne puteve izazvao nedostatak kisika, a zatim i ozbiljne poremećaje rada srca.
U svojem osvrtu spomenuo je i druge radnje opisane na snimkama, uključujući pritisak koljenom na prsni koš i udarce koje su, prema sumnjama istražitelja, zadavali medicinski tehničari.
Smatra da sve te okolnosti treba razmatrati zajedno.
Međutim, Husendžinovićeva procjena nije službeni zaključak o uzroku Periševe smrti.
Konačan odgovor trebaju dati sudsko-medicinska vještačenja, rezultati obdukcije i drugi dokazi prikupljeni tokom krivične istrage.
Posebno ga zabrinula uloga liječnice specijalizantice
Osim postupaka medicinskih tehničara, Husendžinović se osvrnuo i na ponašanje liječnice koja je bila prisutna tokom intervencije.
Prema dostupnim informacijama, liječnica specijalizantica u jednom je trenutku napustila prostoriju kako bi pripremila dodatnu dozu lijekova.
Husendžinović smatra da takvo postupanje u opisanim okolnostima nije uobičajeno.
Ipak, naglasio je da bi još važnije moglo biti pitanje prisutnosti i dostupnosti nadređenog liječnika specijalista.
Objasnio je da medicina funkcioniše kroz jasno određene stručne odgovornosti, pri čemu liječnici na specijalizaciji rade pod nadzorom iskusnijih kolega.
Zbog toga smatra da je potrebno utvrditi ko je bio odgovoran za nadzor intervencije, je li nadređeni specijalist bio dostupan i jesu li poštovana pravila organizacije rada.
Prema njegovom mišljenju, eventualni nedostatak odgovarajućeg stručnog nadzora mogao bi predstavljati ozbiljan organizacijski propust.
Ipak, zasad nije službeno utvrđeno da je nadređeni liječnik zanemario svoje obaveze.
Primijetio neobičnu usklađenost postupanja tehničara
Husendžinović je komentarisao i način na koji su medicinski tehničari djelovali tokom intervencije.
Na osnovu dostupnih prikaza stekao je dojam da su njihovi postupci bili izrazito usklađeni.
Zbog toga smatra da bi trebalo provjeriti jesu li se slične metode koristile i ranije.
Takva mogućnost, prema njegovom mišljenju, zaslužuje dodatnu pažnju jer bi mogla otvoriti pitanje uobičajenih postupaka i kontrole rada u zdravstvenoj ustanovi.
Međutim, iz samog dojma o međusobnoj usklađenosti ne može se zaključiti da su isti zaposlenici ranije postupali na takav način.
Nema potvrđenih dokaza da je korištenje jastuka na opisani način bilo ranije primjenjivana praksa u bolnici.
Upravo zbog toga potrebno je razlikovati stručne pretpostavke od činjenica koje su utvrđene tokom istrage.
Sporna i objašnjenja o intubaciji
Jedan od detalja na koje se Husendžinović posebno osvrnuo odnosi se na objašnjenja koja je porodica dobila o povredama preminulog pacijenta.
Prema tvrdnjama porodice i njenog advokata, pojedine povrede objašnjene su kao posljedica intubacije.
Međutim, porodica osporava da je Periš uopće bio intubiran.
Husendžinović je izrazio sumnju u takvo objašnjenje i upozorio da se okolnosti moraju provjeriti uvidom u medicinsku dokumentaciju.
Naveo je da na dostupnim fotografijama nije uočio određenu opremu koja se koristi pri zbrinjavanju pacijenata s ozbiljnim poremećajima disanja.
Spomenuo je tubus, laringoskop, balon za ručnu ventilaciju i uređaje za praćenje rada srca.
Ipak, odsustvo te opreme na pojedinim fotografijama ne dokazuje da ona nije bila dostupna ili korištena u drugom trenutku.
Za razjašnjenje ovog pitanja bit će važni službeni zapisi o reanimaciji i medicinski nalazi.
Zašto je nadzor disanja toliko važan?
Husendžinović je posebno naglasio važnost praćenja osnovnih životnih funkcija kod pacijenata čije disanje može biti ugroženo.
Izdvojio je pulsnu oksimetriju, jednostavnu metodu kojom se prati zasićenost krvi kisikom i frekvencija pulsa.
Objasnio je da takvi podaci mogu biti izuzetno važni tokom hitnih medicinskih intervencija.
Upozorio je i da pojedini psihijatrijski lijekovi mogu utjecati na disanje, zbog čega je neophodno odgovarajuće praćenje pacijentovog stanja.
Posebno je istaknuo važnost pravovremenog početka reanimacije nakon prestanka disanja ili srčanog zastoja.
Prema njegovoj ocjeni, svaka minuta može biti značajna za ishod postupka oživljavanja.
Međutim, zasad nije potvrđeno da je nedostatak određene medicinske opreme ili nadzora bio neposredan uzrok smrti Kristiana Josipa Periša.
Istragom sada obuhvaćeno osam zdravstvenih radnika
U međuvremenu je krivična istraga proširena na ukupno osam osoba.
Prvobitno su 6. novembra uhapšena četvorica medicinskih tehničara, osumnjičena za teško ubistvo posebno ranjive osobe.
Nakon toga, 16. novembra, uhapšene su još četiri osobe: liječnica specijalizantica, dvije medicinske sestre i jedan medicinski tehničar.
Tužilaštvo sumnja da novoosumnjičeni nisu spriječili postupanje koje je ugrožavalo pacijentov život, iako su prema stavu istražitelja imali mogućnost i profesionalnu obavezu reagovati.
Županijski sud u Zagrebu 17. novembra odredio im je istražni zatvor zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke.
Sud, međutim, nije prihvatio prijedlog tužilaštva da se istražni zatvor odredi i zbog opasnosti od ponavljanja krivičnog djela te posebno teških okolnosti njegovog počinjenja.
Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić 18. novembra izrazio je nezadovoljstvo takvom odlukom i najavio ulaganje pravnog sredstva.
Važno je naglasiti da su svi obuhvaćeni postupkom zasad osumnjičenici i da njihova krivnja nije utvrđena pravosnažnom sudskom presudom.
Inspekcija već utvrdila nepravilnosti
Slučaj Periš ranije je bio predmet zdravstvene inspekcije, koja je utvrdila nepravilnosti u dokumentovanju fizičkog sputavanja pacijenta.
Inspekcija je također otvorila pitanje postupanja bolničke uprave nakon smrti.
Prema objavljenim informacijama, ravnateljica Majda Grah bila je obaviještena o smrti pacijenta još 21. oktobra, ali snimke nadzornih kamera pregledane su tek 4. novembra.
Dan kasnije kontaktirana je policija, koja je snimke preuzela 6. novembra.
Takav vremenski slijed izazvao je dodatna pitanja o pravovremenom reagovanju nadležnih osoba i poštivanju propisanih procedura.
Ipak, inspekcijski nalazi i krivična istraga imaju različite ciljeve, a eventualnu krivičnu odgovornost pojedinaca mogu utvrditi samo nadležni sudovi.
Stručna upozorenja otvaraju dodatna pitanja
Istup profesora Ine Husendžinovića proširio je javnu raspravu o smrti Kristiana Josipa Periša na pitanja koja se ne odnose samo na fizičko postupanje prema pacijentu.
Posebno je naglasio značaj stručnog nadzora, organizacije rada, praćenja disanja i pravovremene medicinske intervencije.
Njegova upozorenja pokazuju koja bi dodatna medicinska pitanja mogla biti značajna za potpunu rekonstrukciju događaja.
Ipak, konačni uzrok smrti i odgovornost pojedinih zaposlenika još nisu sudski utvrđeni.
Za porodicu preminulog najvažnije ostaje da se razjasni šta se dogodilo u bolničkoj sobi 21. oktobra i jesu li sve osobe koje su učestvovale u intervenciji postupale u skladu sa svojim profesionalnim obavezama.
Daljnji tok istrage zavisit će od prikupljenih iskaza, videosnimaka, medicinske dokumentacije i konačnih nalaza stručnih vještaka.
Slučaj je ujedno otvorio pitanje sigurnosti pacijenata u psihijatrijskim ustanovama i potrebe za dosljednim nadzorom postupaka koji uključuju fizičko ograničavanje kretanja.






